Kada jesen svojim temperama krene bojati naša brda i planine, vrijeme je za branje šipurike i šipka. Tako smo i mi ovih zadnjih dana, dok se još jesen zadnjim atomima snage sunčanih dana borila da zimska hladnoća ne zauzme sav krajolik, išli u branje šipurike po hercegovačkim brdima i planinama. Ovo je priča o Ardia šipurici!
No, prije nego krenemo o njoj govoriti, želimo podijeliti nekoliko naših misli.
Hodajući i tražeći grmove ovog nepresušnog izvora zdravlja, došli smo do sljedećeg zaključka:
Predaja kaže kako je Bog Svijet stvorio za sedam dana. Prvih šest dana je radio, stvarao, a sedmi dan se odmarao. Hodajući našim krajevima i upoznajući ih, zaključili smo kako je morao postojati i onaj osmi dan. Znate onaj osjećaj kada, primjerice, gradite kuću i sve ste radove napravili, uradili neophodno, stavili namještaj, sanitarije i sl, pa onda kada sve to urađeno, odlučili ste se „nagraditi“ nekom umjetninom na zidu, biljkom na balkonu ili trijemu itd. Onaj osjećaj kada nakon obilnog objeda, iako ste siti, poželite neki kolač, slasticu da samo sebi ugodite.
Tako mi mislimo kako je sedmi dan Stvoritelj odmarao i došao onaj dan nakon odmora. Zadovoljan učinjenim u onih šest dana, ponovno napunjenih baterija, sigurno je rekao: „E sad ću stvoriti nešto po svome guštu“ ili kako bi mi u Hercegovini rekli „po svome ćeifu“.
Ovaj naš kraj je toliko lijep, da je teško da je stvoren tek tako, što bi rekli, pod moranje. Taj Netko, kada je crtao linije ovoga našega kraja i stvarao ga, bio je posebno inspiriran i morao je posebno uživati, maltene odmarati, stvarajući ga. Toliko je ovaj kraj lijep da čovjek na jedno vrijeme zaboravi da je čovjek, zaboravi na životne tegobe i svakodnevicu, krene disati punim plućima i sjedini se s prirodom.
Tako smo se mi osjećali dok smo hodali hercegovačkim brdima i planinama iznad Čitluka, Mostara i Stoca, daleko od urbanog svijeta, buke prometa, gdje je jedini zvuk bilo zveckanje dračinih krugova na vjetr. Tako smo se osjećali dok smo se spuštali u Neretvine usjeke u gornjem toku iznad Glavatičeva, gdje se šuma još uvijek inatila jeseni svojim zelenilom i gdje smo Neretvu pili direktno iz korita, koračajući stopama kojima hodaju samo iskusni ribiči koji u njoj nalaze svoje utočište.
Iz svih tih krajeva dolazi Ardijina šipurika. Inače, pravo ime joj nije šipurika, nego plod divlje ruže ili pasje ruže, a u knjigama se za nju često nađe i ime: šipak. Za nas je ona šipurika, jer su je tako zvale naše bake i zovu naše majke, a šipak nam je nar :-).
Zašto pasja ruža ili „rosa canina“ na latinskom?
Iz razloga što su ljekovitost ove biljke prepoznali u starom Rimu. Korijenje se koristilo za liječenje bjesnoće nakon ujeda pasa. Naši preci su godinama koristili plod divlje ruže za liječenje gripe, prehlade i visoke temperature kod djece, jer on sadrži višestruko veće količine vitamina C nego recimo bilo koja vrsta agruma.
U “Ardiji” plod šipurike koristimo najvećim dijelom za izradu hladno tiještenog ulja koji je jedan od sastojaka nekih naših krema. Ulje, bogato vitaminima, antioksidansima, oleinskom i linoleinskom kiselinom, karotenoidima, itd., je ponajbolje prirodno oruđe za hidratiziranje kože te djeluje adstringentno i kao takvo izvrsno djeluje protiv bora i svih kožnih problema. Ostatak ploda smo iskoristili za spravljanje smjese za čaj po recepturi naših baka. Naime, znanstveno je dokazano kako čaj od šipurike, uz sva moguća vitaminska svojstva, djeluje pročišćavajuće za organizam, posebno kod problema sa mokraćnim kanalima i bubrezima.
Antička predaja govori kako je Zeusovu ženu Heru, dok je brala cvjetove divljih ruža, uboo trn. Kapljica krvi pala je na neubrani cvijet i kasnije obojila sve plodove šipurike. Zbog toga je plod divlje ruže u antičko je vrijeme bio simbol plodne krvi.
Priznajemo kako je i nas znao ubosti pokoji trn, ali svejedno je svaki plod ručno ubran, sjemenke ručno odstranjene i na koncu ručno obrađene. Istina, iziskuje podosta rada i truda, ali se isplati, jer je kasniji rezultat zadovoljstvo naših kupaca koji se odlučuju za Ardia proizvode.
Uživali smo u prekrasnom netaknutom krajoliku dok smo brali šipuriku. Ta ljepota krajolika se ne može riječima opisati, pa smo ga podijelili s vama u nekoliko fotografija u našem albumu na stranici koje ga opisuju bolje od bilo kakve riječi. Otiđite u prirodu čim se ukaže prigoda. Ako se i ne ukaže, nađite ju, izmislite, upoznajte ljepotu našega kraja i, naravno, poštujte njezinu čistoću.
Kad se priroda poštuje, vraća stostruko. Zato u Ardiji i inzistiramo isključivo na čisto prirodnim i organski dobivenim sastojcima poput naše šipurike, ubrane daleko od urbanih sredina, u čistoj i netaknutoj prirodi. Svaki naš proizvod samo je upakirani majčinski poljubac te prirode kojeg možete ponijeti doma.
Odgovori